ZBOG ČEGA SE RODITELJI OBRAĆAJU PSIHOLOGU I KADA JE PRAVO VRIJEME ZA TRAŽENJE STRUČNE PODRŠKE?

Roditeljstvo je zahtjevan proces tijekom kojeg dijete može izražavati ponašanja i osjećaje s kojima se roditelji ne mogu nositi onoliko uspješno koliko bi htjeli. U takvim situacijama pojavljuju se strah, briga, nezadovoljstvo, ponekad osjećaj bespomoćnosti i vrlo često roditelji imaju osjećaj nekompetencije u odnosu na odgoj vlastitog djeteta.

Roditelji se obično obraćaju psihologu u sljedećim situacijama:

• kada dijete ima znanja i sposobnosti koje su značajno bolje i naprednije od znanja i sposobnosti njezinih/njegovih vršnjaka (ima iznimno dobre ocjene, ima znanja neuobičajena za dob, darovito je, izražava talente u nekom specifičnom području…)

• kada se kod djeteta primjećuje kašnjenje u razvoju komunikacije, jezika i govora te kašnjenje u razumijevanju (ne odaziva se na poziv imenom, nije progovorilo riječi sa značenjem, koristi mali broj riječi sa značenjem, ne razumije i ne izvršava jednostavne naloge i upute, ne odgovara na jednostavna pitanja…)

• kada dijete izražava različite strahove, vrlo intenzivnu ljutnju i druge emocionalne poteškoće koje ometaju njegovo svakodnevno funkcioniranje (npr. boji se automobila, teško se odvaja od roditelja, teško podnosi neuspjeh, ima intenzivne izljeve bijesa nakon kojih se jako teško umiri…)

• kada dijete doživi traumu ili gubitak (npr. prometnu nesreću, smrt bliske osobe, potres, nasilje…)

• u situaciji razvoda braka roditelja

• kada dijete ili blizak član obitelji ima značajnih zdravstvenih poteškoća

• kada dijete izražava značajna nepoželjna ponašanja u vrtiću ili školi (agresivno se ponaša prema sebi ili prema drugima, razbija stvari, izražava neposluh prema odgojiteljima, učiteljima i sl.)

• kada se kod djeteta primjećuju promjene u ponašanju i svakodnevnom funkcioniranju koje značajno odstupaju od do tada uobičajenog (dijete se počelo ponašati na nov i drugačiji, ali ujedno i negativan način koji roditelje iznimno brine)

• u situacijama obiteljskog, vršnjačkog, elektroničkog ili drugog oblika nasilja

• kada dijete ima poteškoća u učenju i savladavanju nastavnog plana i programa

• kada dijete ima nisko samopoštovanje i lošu sliku o sebi (dijete samo sebi govori da je glupo, da ništa ne može uspješno napraviti, da su svi bolji od njega…)

• kada dijete ima slabije razvijene socijalne vještine i ima poteškoće u obiteljskim, prijateljskim i drugim socijalnim odnosima (teško sklapa prijateljstva, teško razumije potrebe drugih, ne prihvaća kompromise…)

• u svim drugim situacijama u kojima je roditeljima potrebno stručno mišljenje psihologa o razvojnim specifičnostima djeteta i ponašanjima koja za njih predstavljaju izvor stresa i izazov s kojim se teško nose

• kada roditelj želi unaprijediti svoje roditeljske kompetencije te steći nova iskustva, znanja i vještine koje će mu omogućiti kvalitetnije roditeljstvo

Kada je pravo vrijeme za traženje stručne podrške?

Svaka dugotrajna roditeljska briga, prevelika opterećenost razmišljanjima o djetetovom ponašanju koje roditelja brine, dugotrajan strah i preispitivanje vlastitih roditeljskih kompetencija, mogu biti pokazatelj kako je vrijeme za traženje stručne pomoći i podrške.

To nikako ne znači da roditelji nisu dobri roditelji ili da nisu uspješni u svom roditeljskom nastojanju da djetetu stvaraju uvjete i poticaje za zdrav psihofizički razvoj i razvoj svih njegovih sposobnosti i vještina.

Međutim, možda su neke nepovoljne životne okolnosti (poput nepovoljnih materijalnih i drugih ekonomskih prilika u obitelji, emocionalne obiteljske krize uzrokovane različitim razlozima, iznimni zahtjevi u školskom okruženju, razvojna teškoća djeteta i sl.) stvorile kriznu situaciju u kojoj će stručna pomoć i podrška biti dobra „odskočna daska“ za učenje novih načina poticanja pozitivnog intelektualnog, emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta te unaprjeđivanje roditeljskih kompetencija u najboljem interesu djeteta, roditelja i njihovog međusobnog, ali i cjelokupnog obiteljskog odnosa.