KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA ODLAZAK PSIHOLOGU?

Suočeni s brigom za vlastito dijete i njegovu dobrobit, a u nemogućnosti pomaganja djetetu vlastitim znanjima, sposobnostima i vještinama, roditelji propituju svoje roditeljske kompetencije te propituju je li vrijeme za traženje stručne podrške.

Proces donošenja odluke o traženju stručne pomoći ponekad je praćen strahom, neizvjesnošću, brigom, tjeskobom. Donošenje odluke o odlasku psihologu po stručnu podršku može dovesti do privremenog olakšanja, međutim roditelji se tada suočavaju s novim brigama i dilemama.

Jedna od njih odnosi se na pitanje kako i kada reći djetetu da treba ići psihologu.

U nastavku su navedene neke sugestije koje ovaj proces mogu olakšati i roditeljima, ali i djetetu.

Davanje jasnih i točnih informacija

Prije svega, važno je dijete informirati o tome tko je psiholog i čime se bavi, ovisno o dobi i razvojnom statusu djeteta.

Ako je dijete mlađe, odlazak psihologu može se opisati kao odlazak na igru i razgovor. Dakle, jedna od mogućnosti je reći djetetu kako će se kod psihologa igrati, crtati te razgovarati. Važno je naglasiti kako će s psihologom razgovarati i sam roditelj.

Ako psihologu treba ići dijete koje je starije i koje već razumije ulogu psihologa ili drugih stručnjaka koji rade s djecom, važno je djetetu naglasiti kako je psiholog osoba s kojom razgovaramo o svojim mislima, osjećajima i ponašanjima koja su nam teška, predstavljaju nam problem ili se ne znamo s njima nositi na primjerene načine, a psiholog će nam kroz razgovor i neke druge tehnike i vještine pomoći da se osjećamo bolje.

Iskrena i otvorena komunikacija s djetetom

Važno je s djecom, sukladno dobi djeteta i drugim razvojnim osobitostima, otvoreno razgovarati o razlozima odlaska psihologu, odnosno nužno je djetetu objasniti razlog traženja stručne pomoći.

Pri tome je važno biti iskren i ne lagati djetetu. Dakle, odlazak psihologu potrebno je shvatiti kao prvi korak prema tome da se svi osjećaju bolje i da prevladavaju trenutnu kriznu situaciju. Djetetu treba objasniti kako će psiholog pomoći roditeljima da mogu i sami uspješnije pomoći djetetu u prevladavanju njegovih trenutnih poteškoća.

Međutim, psiholog će pomoći i djetetu te će ga naučiti neka nova znanja i vještine koje će mu pomoći u rješavanju trenutnih, ali i budućih problema, poteškoća i kriznih situacija.

Preuzimanje i naglašavanje roditeljske odgovornosti

Odluku o odlasku psihologu ne bi trebalo djetetu priopćiti nakon svađe, razmirice i svakako odlazak psihologu ne smije djetetu biti prikazan kao kazna za nepoželjna ponašanja, intenzivne emocionalne reakcije ili neke druge djetetove poteškoće.

Prilikom pripreme djeteta za odlazak psihologu neophodno je da roditelj naglašava svoju odgovornost u odluci o odlasku psihologu kako ne bi došlo do razvoja osjećaja krivnje ili drugih emocionalnih poteškoća djeteta. I dijete i roditelj trebaju biti svjesni činjenice kako oni nisu jedini koji imaju problem te kako se s problemima različitih vrsta susretne gotovo svaka obitelj.

Pri tome je važno osvijestiti kako je traženje stručne pomoći vrlo pametan izbor u prevladavanju trenutne krizne situacije. Takav postupak uči dijete kako je prihvatljivo i korisno tražiti pomoć u ovoj, ali i u svim drugim situacijama kada problem ne možemo riješiti sami.

Jednostavno, u životu se ponekad dogode situacije koje ne možemo prevladati samo korištenjem svojih individualnih ili obiteljskih resursa. Utješno je znati da postoje ljudi koji nam mogu pomoći.

Povjerenje i iskrena, otvorena komunikacija s psihologom

Odlazak psihologu rezultirat će pronalaženjem uspješnih oblika pomoći i podrške ako između roditelja i psihologa postoji uzajamno povjerenje, iskrenost i otvorenost.

Važnost otvorene komunikacije u odnosu s psihologom roditelj mora naglašavati i djetetu. Pri tome, nužno je istaknuti kako pred psihologom ne bi smjelo biti zabranjenih tema te kako je važno s psihologom podijeliti sva svoja razmišljanja, osjećaje, brige, dileme i sl.

To se svakako odnosi i na razgovor o obiteljskim odnosima i eventualnim problemima. Dakle, roditelj treba biti svjestan da će psiholog vjerojatno saznati i neke činjenice o obiteljskoj dinamici koje mogu izazvati osjećaj srama, krivnje, neuspjeha ili sl.

Međutim, otvorenost je ključna kako bi psihološka podrška mogla rezultirati uspješnim prevladavanjem trenutnih poteškoća. Naime, neka djeca se boje govoriti o sebi i obiteljskim specifičnostima jer se boje da će osramotiti obitelj i roditelje ili da će roditelji biti kažnjeni.

Druga djeca se boje da će priznavanjem svojih briga i osjećaja razočarati roditelje. Važno je da roditelji razumiju kako je o svojim brigama i osjećajima djetetu ponekad lakše razgovarati s psihologom kao nepoznatom osobom, nego s roditeljima. Neka djeca imaju osjećaj da ih roditelji neće razumjeti, a neka djeca nisu svjesna svojih unutarnjih borbi te će tek kroz razgovor s psihologom otkriti što je uzrok nekim njihovim problematičnim ponašanjima, teškim i neugodnim osjećajima i sl.

Roditeljska odgovornost u najboljem interesu djeteta je djetetu naglasiti kako su sve informacije koje dijete želi reći iznimno važne za njegov daljnji napredak u suočavanju s teškom situacijom u kojoj se nalazi, koliko god roditeljima bilo neugodno što će dijete možda iznositi neke intimne obiteljske događaje, delikatne školske situacije, vlastite intimne reakcije ili sl.

Kako bi dijete još lakše osvijestilo i prihvatilo važnost otvorene komunikacije, tako roditelj može naglasiti djetetu kako će i on sam razgovarati s psihologom o delikatnim obiteljskim ili drugim temama.

Normalizacija i podrška u suočavanju s brigom, strahom i tjeskobom

Sva tjeskoba, strah i briga oko odlaska psihologu normalne su i očekivane u suočavanju sa situacijom koja je do sada i roditelju i djetetu bila potpuno nepoznata.

Takve vlastite osjećaje, kao i osjećaje djeteta nužno je prihvatiti kao normalne, važno je utješiti dijete i pomoći mu da se učinkovito nosi s tim osjećajem, ali neophodno je pronaći i učinkovit način za suočavanje s vlastitim neugodnim osjećajima.

Vjerojatno će većina tih teških i neugodnih osjećaja proći kad se dođe psihologu na zakazani termin i kad se i roditelj i dijete upuste u jednu novu životnu avanturu. Jer u neugodnim i teških životnim situacijama nalazi se najveći potencijal za rast, razvoj i napredovanje.