Vrlo često se odgojitelji u odgojno-obrazovnim skupinama u jaslicama ili vrtiću suočavaju s različitim ponašanjima djeteta koja nadilaze sve njihove kompetencije i vještine, npr. poteškoćama u komunikaciji i govoru, poteškoćama u razumijevanju, autoagresivnim ili agresivnim ponašanjima te drugim nepoželjnim ponašanjima i sl.

U takvim situacijama uglavnom je odgojitelju nužna podrška psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora ili pedagoga. Kako bi neki od spomenutih stručnjaka pružio odgojitelju, ali i djetetu, konstruktivnu podršku i pomoć, tako je nužna opservacija, odnosno opažanje i promatranje djeteta u odgojno-obrazovnoj skupini.

Uz obvezan pismeni pristanak roditelja, opservacija djeteta obavlja se u odgojno-obrazovnoj skupini u koju je dijete uključeno, a s ciljem prikupljanja relevantnih informacija o djetetovom cjelokupnom funkcioniranju – motoričkim sposobnostima, komunikacijsko-jezično-govornim sposobnostima, obilježjima igre, interesima, emocionalnoj regulaciji, odnosu s odgojiteljima i odnosima s vršnjacima te socijalnim vještinama, poštivanju vrtićkih pravila i rutina, (ne)samostalnosti u vještinama samozbrinjavanja i sl.

Opservacija djeteta u skupini rezultira preporukama za odgojitelje koje će im biti pomoć u suočavanju s izazovnim ponašanjima djeteta, međutim može rezultirati i uočenom potrebom za organiziranjem specifične radionice ili predavanja za odgojitelje kako bi se unaprijedila njihova znanja na relevantnu temu.

Također, opservacija može rezultirati i uočavanjem potrebe za detaljnijim uključivanjem roditelja u proces savjetodavnog rada s psihologom, a psiholog može i predložiti obavljanje cjelokupne razvojne procjene djeteta s ciljem utvrđivanja eventualnih teškoća u razvoju djeteta.